недеља, 24. новембар 2013.

nmm pjm

Volim da živim u senci ne zbog toga što se plašim ili grešim ,
već zbog toga što želim da se smešim a ne tešim ,
zbog gluposti koje se dešavaju ,ljudi ne žele da te spašavaju,
razne igre se dešavaju i onda staneš i pomisliš "ne želim ".
Ne želim da vide moj osmeh ,ukrašće to dete u meni ,
u meni kao ženi još uvek živi ona i ponekad na smeni ,
pojavi se bez najave i kaže "Kreni".
Ne želim da vide moje suze bile tužne ili radosne,
 te pokvašene bluze nateraju je da pobegne,
da odsanja lepe sne i vrati osmeh na lice,
osuši suze uz vesele sitnice i ptice rugalice.
Volim da živim u senci senke tvoje ili moje,
nije bitno jer razlike ne postoje, senka je senka
ona je tu i dremka ,kad je dan , kad je noć
 u stopu prati svakog čoveka,
Mene čuva od gluposti i raznih ludosti ,mojih i tuđih gadosti
zlobnosti i gordosti, čuva devojčicu u ženi ,
koja je uvek tu u meni i seni ,sretnim osmehom pleni
taj anđeo maleni,koju čuvaju seni.